Prekomerno korišćenje ekrana kod dece može imati negativne posledice na njihovo fizičko, mentalno ali i emotivno zdravlje, pogotovu ako se sa ovim krene u najranijem detinjstvu.
Pre pandemije COVID-19, deca od 5 godina i mlađa koristila su ekrane u proseku oko 25% svog budnog vremena. Nove studije pokazuju da 3 od 4 dece mlađe od 2 godine sada premašuje preporučena ograničenja vremena ekrana. Treba naglasiti da za ovaj uzrast ni ne postoji preporuke koliko vremena je dozvoljeno da malo dete provede ispred ekrana.
Smernice koje su dale Svetska zdravstvena organizacija i nekoliko pedijatrijskih društava širom sveta preporučuju potpuno izbegavanje izlaganja dece ekranima mlađoj od 2 godine. Ovde ne spada i video ćaskanje, koje je u vreme otuđenosti sve češće.
Pitanje na koje često nailazim u radu sa roditeljim je koje je vreme kada detetu treba kupiti sopstveni elektronski urađaj kao što je telefon ili tablet. Do sada ne postoji relevantno istraživanje koje navodi kada je najraniji period kada detetu treba da date mobilni telefon. Deca u proseku dobijaju svoj prvi mobilni telefon između 10. i 12. godine. Međutim, ova starosna granica se sve više pomera. U nekim razvijenim zemljama, više od 50% dece ima svoj mobilni telefon pre 11. godine.
Sa druge strane mlađa deca iako možda nemaju sopstveni telefon ili tablet itekako su izložena.
Pre nekoliko godina je rađena prva meta-analiza koja je ispitala prevalenciju dece uzrasta od 5 godina ili mlađe koja ispunjavaju smernice za vreme ispred ekrana. Deca od 5 godina i mlađa su najbrže rastući korisnici digitalnih medija.
Prema istraživanju iz 2021. godine, deca između 8 i 12 godina provode u proseku oko 4 do 6 sati dnevno na ekranima. Tinejdžeri provode u proseku 7 do 9 sati dnevno na ekranima, a najviše na društvenim mrežama i igranjem igara i gledanje video sadržaja.
Američka akademija za pedijatriju (AAP) objavila je informacije o izloženosti zračenju usled upotrebe mobilnog telefona. Rizici medija uopšteno uključuju fizičke, mentalne i emotivne rizike.
Nastanak fizičkih problema:
● Loše držanje. Poslednji sistematski pregled koji sam radila da decom uzrasta 8 i 9 godina je doveo do zaključka da 60% dece ima problem lošeg držanja od kojih 15-20% je preraslo u deformitetete po tipu skolize i kifoze. Prisilni položaji tela prilikom rukovanja električnim uređajima, kao i manjak fizičke aktivnost udvostručio je ove brojke u odnosu pre 10 godina.
● Kada govorimo o manjku fizičke aktivnosti, svako 4. dete je gojazno. Povećano vreme provedeno na mobilnim telefonima često znači manje vremena za fizičku aktivnost, što može dovesti do gojaznosti. Upotreba telefona tokom jela povećava unos hrane za 70%, jer deca nisu ni svesna hrane koju jedu, jedu brzo i mnogo.
● Glavobolje u dečijem dobu se javljaju u sve ranijem dobu. Upotreba električnih uređaja više od 21 sati nedeljno ili 3 sata dnevno može podstaknuti nastanak migrene.
● Glavobolje kod dece su često posledica problema sa vidom. Novi termin koji se od skoro koristi je “digitalni zamor očiju” predstavlja kompleks simptoma koji se javljaju kao posledica dugotrajnog gledanja u ekrane digitalnih uređaja poput računala, pametnih telefona, tableta i drugih. Neki od simptoma su i suvoća očiju, zamor, glavobolje i naprezanje vida. Konstantno fokusiranje na bliske objekte može doprineti razvoju mišićne napetosti očiju i potencijalno uticati na razvoj vida kod dece.
● Bolovi u vratu i rukama. Dugotrajno držanje telefona može dovesti do bolova u vratu, ramenima i rukama.
● Loš san. San pored pravilne ishrane je neophodan za rast i razvoj dece. Plavo svetlo emitovano ekranima mobilnih telefona može ometati proizvodnju melatonina, hormona odgovornog za regulaciju sna. To može dovesti do poteškoća pri zasnivanju, lošeg kvaliteta sna i umora tokom dana. Kasno korišćenje telefona može pomeriti vreme odlaska na spavanje, što dodatno utiče na ukupno trajanje i kvalitet sna.
Psihički problemi su druga, ali nikako manja grupacija koje se sreće kod dece svih uzrasta. Neki od njih su:
● Izolacija i provedeno vreme ispred ekrana igranjem igrica ili na društvenim mrežama može biti povezana sa povećanim rizikom od nastanka anksioznosti, depresije i problema sa samopoštovanjem. Ovo se više sreće u periodu predpubertera i puberteta.
● Kod mlađe dece javlja se hiperaktivnost usled smanjene pažnje i koncentracije. Konstantno prebacivanje između različitih aplikacija i sadržaja može otežati detetu da se fokusira.
Emotivni problemi:
● Preterana upotreba mobilnih telefona može dovesti do oblika zavisnosti, što može uticati na akademske performanse i socijalne odnose.
● Cyber-nasilje: Tinejdžeri mogu biti izloženi vršnjačkom nasilju preko interneta.
● Poremećaji ishrane uticaj interneta i neproverenih informacija može “pomoći” kod stvaranja lošeg odnosa prema telu i prema hrani. U mojoj praksi ovakve probleme srećem, nažalost, u neočekivano ranom periodu sa čak 9-10 godina.
Kada me roditelji pitaju na koji način mogu da preveniraju ove događaje na prvom mestu kažem sopstvenim primerom. Roditelji bi trebalo da budu uzor u korišćenju tehnologije, pokazujući uravnotežen pristup. Električnim urađajima nije mesto za stolom ili dva sata pred odlazak na spavanje. Podstaknite dete da bude što više u interakciji sa decom uživo, na fizičku aktivnost, a sve električne urađeje poput telefona, tableta, ali i laptopa i televizora ograničite na dva do tri sata dnevno zavisnosti od uzrasta.
Autorka teksta je Dr Olga Ličina – specijalizant pedijatrije, klinički nutricionista, zaposlena u školskom dispanzeru